— PRIČA · GALLO —

Dvadeset i tri godine
ispod istog krova.

Priča o jednoj adresi, dvije obitelji, i kuhinji koja ne staje.

— Početak —

2002. Hebrangova.

Castellum je tada bio nov. Poslovni centar usred Donjeg grada, deset minuta od glavnog trga. U njegovom dvoru, između opeke, stabala i tišine, otvorio se Gallo.

Ideja je bila jednostavna. Mediteran u Zagrebu. Riba kakva se jede u Dalmaciji, pasta kakva se rola u Liguriji, vino iz cijele Europe.

Među prvima u Zagrebu, ovdje se tjestenina počela raditi rukom, svaki dan. To se nije promijenilo.

— Gosti —

Stol koji pamti.

Više od dva desetljeća Gallo je adresa koju zna diplomatski Zagreb. Hrvatska država, ambasade, predsjednici drugih zemalja kad dolaze u posjet.

Kroz vrata su prošli Macron, Laura Bush, Karamanlis. Nick Cave, Richard Gere, Lenny Kravitz, Beyoncé. Cijela momčad Real Madrida. Cijeli Ajax. UEFA. HAZU je tu proslavio 150 godina.

— Tomlinovići —

Renato i Iva.

U listopadu 2025. Gallo je preuzela obitelj Tomlinović s Hvara.

Iza njih stoji Zori, restoran na Palmižani koji već godinama vodi gastronomsku scenu otoka. Sezona, more, otok. Sada Zagreb.

Ono što donose nije revolucija. Ista filozofija: riba s Jadrana, ručno rađena pasta, sezonsko povrće, vinski podrum koji se gradi godinama. Ali drugi ritam, drugi rukopis, drugi senzibilitet onih koji u kuhinji žive dvanaest mjeseci godišnje, a more vide kroz prozor.

— Filozofija —

Gallo je otvoren na ideji da pruža sveobuhvatan ugođaj, u kojem će svaki gost osjećati dijelom bogatstva prošlosti i dostojanstvene tradicije, jednako kao i kreativnim stvaraocem kulture našeg vremena.

Zid s priznanjima: Michelin Selection, Gault & Millau

— Kuhinja —

Kuhinja je otvorena.

U Gallu kuhinja nije skrivena. Vidite je čim sjednete.

To je s razlogom. Tjesteninu rolaju ljudi, ne strojevi. Riba dolazi u oku, ne u kutiji. Sastojci stoje na stolu prije nego što završe na tanjuru.

Tartufi su pravi, vrganji su svježi, rožata se peče onako kako se peče u Dubrovniku.

Ono što jedete je ono što vidite kako se sprema. To je sve.

— Dvor —

A oko vas, dvor.

Castellum je sklonjen od ulice. Iz Hebrangove se ulazi kroz pasažu, i odjednom: tišina. Opeka, drvo, biljke koje se godinama same šire.

Ljeti se večera vani, ispod neba koje se od Donjeg grada ne vidi nigdje drugdje. Zimi unutra, gdje ručno rađena pasta visi s drvenih greda kao na nekoj ligurskoj farmi.

Ovdje se ne dolazi slučajno. Ovdje vas netko šalje.

Dvadeset i tri godine.
Iste vrijednosti.
Novi rukopis.

Rezervirajte stol →

Dvadeset i tri godineispod istog krova.